Sukob stranaka kod dvostrukog zastupanja: otkrivanje i promjena zastupnika

Zastupnik stranke ne smije u istom arbitražnom sporu savjetovati ili zastupati obje strane. § 10 RAO postavlja jasnu granicu kod dvostrukog zastupanja. Kada se utvrdi sukob stranaka, situaciju treba jasno objasniti i urediti odvojeno zastupanje za svaku pogođenu stranu.

Praktična poteškoća često nastaje kod povezanih ugovora, grupacija društava ili ranijeg savjetovanja. Odlučujuće je kojoj je stranci savjet pružen, šta je raniji nalog obuhvatao i da li se sadašnji spor odnosi na istu ili povezanu stvar.

Ovaj tekst obrađuje isključivo sukob interesa zastupnika stranke kod dvostrukog zastupanja u arbitraži. Pristrasnost arbitra, finansiranje od treće strane i zaštita poslovnih tajni imaju zasebna pitanja.

Kada dva naloga stvaraju sukob stranaka

Dvostruko zastupanje stvara praktičan rizik sukoba kada je advokat radio za više učesnika, a ti učesnici sada imaju suprotne interese u istom arbitražnom sporu. Sama veza između dva ugovora nije dovoljna. Zajedno se moraju provjeriti stranke, nalog, pruženi savjet i konkretan spor.

Istoriju treba posebno pažljivo obraditi. Savjetovanje o okvirnom ugovoru može biti važno za kasniji spor iz pojedinačnog naloga. Isto važi za dodatke, obezbjeđenja, garancije ili sporazume unutar grupacije ako otkrivaju informacije o položaju kasnije suprotne stranke.

Mapa naloga pomaže kod prve provjere. Ona bilježi klijenta, društva ili osobe kojima je savjet pružen, pregledane dokumente i predmet sadašnje arbitraže. Tako se vidi odnos između ranijeg savjetovanja i sadašnjeg spora.

Šta § 10 RAO znači za dvostruko zastupanje

§ 10 RAO obavezuje advokata da odbije zastupanje ili čak davanje pravnog savjeta ako je suprotnu stranu zastupao u istoj ili povezanoj stvari. Odredba takođe zabranjuje da advokat služi ili savjetuje obje strane u istom sporu.

Pravilo obuhvata i savjetovanje bez tekućeg sudskog ili arbitražnog zastupanja. Odlučujuće je da li je suprotna strana savjetovana o istoj stvari ili o stvari s povezanim činjeničnim i pravnim jezgrom. Naziv naloga sam po sebi ne daje odgovor.

U arbitraži se sukob može pojaviti prije početka postupka ili nakon njegovog pokretanja. Vrijeme otkrivanja ne uklanja potrebu za pažljivom provjerom. Ono utiče na praktično rješenje jer već mogu postojati podnesci, rokovi, dokazi i obavijesti.

Zašto otkrivanje i saglasnost traže odvojenu provjeru

Kada se utvrdi mogući sukob, treba ga jasno objasniti pogođenim učesnicima. Objašnjenje treba navesti za koju je stranku advokat ranije radio i kako je taj rad povezan sa sadašnjom arbitražom. Jasne informacije omogućavaju svakoj stranci da informisano odluči o sljedećem procesnom koraku.

Otkrivanje ne zamjenjuje provjeru prema § 10 RAO. Odredba zabranjuje služenje objema stranama u istom sporu. Saglasnost zato ne uklanja jednostavno zakonsku granicu. Dodatna profesionalna ili procesna pitanja zavise od konkretnih činjenica.

Uloge moraju ostati razdvojene. Sukob stranaka odnosi se na advokata koji zastupa stranku. Nadležnost arbitražnog suda i pristrasnost arbitra odnose se na druga pitanja. Postojeći tekst o provjeri sukoba prije imenovanja arbitra obrađuje položaj arbitra.

Kako urediti promjenu zastupnika tokom arbitraže

Ako se sukob stranaka utvrdi tokom arbitraže, svaka pogođena stranka treba odvojenu zastupničku strukturu bez nepotrebnog odlaganja. Raniji advokat treba sa svakom strankom posebno urediti procesnu situaciju i označiti dokumente, rokove i obavijesti važne za prelaz.

Promjena zastupnika znači više od navođenja novog imena u sljedećem podnesku. Treba sačuvati arbitražni sporazum, dokumente o imenovanju, podneske, priloge, procesne naloge, zapisnike i komunikaciju sa arbitražnim sudom. Novi advokat mora moći provjeriti koje su izjave već date i koji rokovi slijede.

Komunikacija prema arbitražnom sudu zavisi od primjenjivih procesnih pravila i faze predmeta. Treba jasno označiti zastupanje i riješiti praktična pitanja poput adrese za dostavu, otvorenih rokova i buduće komunikacije. Kratko i jasno obavještenje sprečava dodatnu zabunu u postupku.

Stranica o pripremi arbitražnog postupka daje širu orijentaciju o zahtjevima, dokazima i procesnom kalendaru. Ona odgovara na drugo pitanje od provjere dvostrukog zastupanja.

Koji dokumenti su važni za provjeru

Za pouzdanu procjenu dokumente treba sakupiti prema stranci i nalogu. Korisni su ugovori o zastupanju, punomoći, sporazumi o savjetovanju, bilješke u spisu, nacrti ugovora, dodaci i važna korespondencija. Sadašnji zahtjev za arbitražu ili tužbeni podnesak pripada posebnom dijelu hronologije.

Treba zabilježiti i odnose među učesnicima. Kod društava treba jasno navesti nazive, ugovorne uloge, povezana društva i lanac povezanih ugovora. Kod fizičkih osoba treba razjasniti da li su same stranke ili su postupale za društvo.

Provjera treba pokazati koje bi informacije iz ranijeg naloga mogle biti važne za sadašnji spor. U ovoj fazi dovoljna je činjenična oznaka dokumenata i tema. Preuranjena procjena povjerljivosti ili dokazne vrijednosti može odvući pažnju od pitanja dvostrukog zastupanja.

Česte greške kod sukoba stranaka

Česta greška je pretpostavka da kratko ranije savjetovanje nema značaj. I ograničena provjera može otkriti informacije o ugovoru, strategiji ili pregovaračkom položaju. Zato je sadržaj ranijeg naloga odlučujući.

Rizično je i tretirati otkrivanje kao rješenje. Stranke moraju dobiti jasan prikaz istorije naloga. Zakonska granica iz § 10 RAO ostaje zasebno pitanje.

Druga greška je neuređena promjena zastupnika dok teče rok. Prelaz traži potpun spis, usklađenu adresu za dostavu i jasnu listu otvorenih koraka. U suprotnom se mogu izgubiti informacije potrebne za zahtjev ili odbranu.

Sukob stranaka treba razlikovati od pristrasnosti arbitra. Tekst o strankama vezanim arbitražnim sporazumom bavi se krugom stranaka u arbitraži. Pitanja se mogu pojaviti zajedno, ali imaju različit predmet provjere.

Koji je sljedeći odgovarajući korak

Počnite od odvojenog pregleda učesnika, naloga i povezanih ugovora. Uporedite sadašnju arbitražu s ranijim predmetima. Ako postoji sukob, zastupanje svake pogođene stranke treba urediti samostalno.

Potpun spis i kratka hronologija su ključni za prelaz. Hronologija treba navesti ranijeg advokata, pogođene stranke, period savjetovanja, sadašnju fazu postupka i otvorene rokove. Tako novi zastupnik dobija upotrebljivu osnovu za provjeru.

Stranica o provjeri arbitražne klauzule pomaže kod ranijih pitanja o strankama, obimu i procesnom okviru. Kod dvostrukog zastupanja uloga advokata prema § 10 RAO ostaje posebno prvo pitanje.

Česta pitanja o dvostrukom zastupanju

Smije li advokat zastupati obje strane u istom arbitražnom sporu?

Ne. § 10 RAO zabranjuje da advokat služi ili savjetuje obje strane u istom sporu. Konkretne naloge i predmet spora treba provjeriti da bi se utvrdilo da li se odredba primjenjuje.

Da li otkrivanje dvostrukog zastupanja rješava sukob stranaka?

Otkrivanje razjašnjava istoriju naloga. Ono automatski ne uklanja zakonsku granicu iz § 10 RAO. Za svaku pogođenu stranku treba urediti odvojeno zastupanje.

Šta treba predati kod promjene zastupnika tokom arbitraže?

Važni su arbitražni sporazum, podnesci, prilozi, procesni nalozi, zapisnici, dostave, rokovi i komunikacija sa arbitražnim sudom. Kratka hronologija olakšava preuzimanje predmeta.

Obuhvata li § 10 RAO i raniji pravni savjet bez arbitražnog zastupanja?

Da. Odredba izričito obuhvata i davanje pravnog savjeta. Važno je da li je suprotna strana savjetovana u istoj ili povezanoj stvari.

Da li je sukob stranaka isto što i pristrasnost arbitra?

Ne. Sukob stranaka odnosi se na advokata koji zastupa stranku. Pristrasnost arbitra odnosi se na nezavisnost ili nepristrasnost člana arbitražnog suda.

Sljedeći korak

Treba prikupiti ugovor, arbitražnu klauzulu, korespondenciju i rokove. Zatim se može procijeniti da li su pregovor, osiguranje ili arbitraža u fokusu.